Upoznavanja i druženja
Postano: 22. 06. 2010. (09:25)
Ovih dana zbilja sam saznao i uvjerio se da se još uvjek trebamo upoznavati, a družiti to je već neka daleka tema kako sada stoje stvari. Zbilja se svi trebamo upitati dali nam ovo treba i za koga je ova Udruga napravljena. Svatko od nas očekuje neku dobit profit ili Boga pitaj što od Udruge. Tko je Udruga dali se vi pitate dali je to par ljudi koji glume budale da bi se kompromitirali za pojedince kada im treba po bilo kojem pitanju, ili smo svi mi članovi Udruge Udruga. Sramotno je bilo vidjeti saziv Skupštine i odaziv na istu, ako zbog ničeg drugo ono zbog truda organizacije i slanja poziva svakom pojedinom članu Udruge. U dobroj namjeri da se krene u nove projekte i usavršavanje projekta oko organizacije i djrelovanja Udruge, uz najbolju volju par zanesenjaka medju koje i sam spadam ne vidim na ovaj način svjetle budućnosti. Svakom od Vas želio bi da se nadje na mjestu članova Izvršnog Odbora pa i više pa da vidi koja su odricanja i kolika žrtva treba biti da bi nešto postigao i uspio pokrenuti. Program Udruge se u potpunosti promjenio u zadnjih mjesec dana i umjesto da se okrenemo osobnim našim problemima /što I.O. nastoji i ima već nekih pomaka/ mi se oglušujemo u najvažnijem trenutku našeg postojanja. Što je u životu važnije od prisjećanja dana rodjenja, od odavanja počasti svojim poginulima, zahvaliti im što je najmanje što se traži od nas da se poklonemo njihovoj žrtvi. Kako možemo očekivati da budemo priznati u društvu u kojemu živimo kada sami ne cjenimo svoje žrtve. Osobno sam povrijeđen kao čovjek kao član ove Udruge ponašanjem pojedinaca kojima je veća obaveza prisustvovati polaganju vjenca antifašističkim borcima nego svojim suborcima iz Domovinskog rata. Sada je ponovno IN antifašizam i ono što se oko njega dogadja pa je potrebno ubrati pokoji politički poen, a mi domovinski branitelji ionako smo odbačeni od ove Vlade jer smo povlašteni, na nama treba država uštediti novac na našim mirovinama i plaćama. Oni i danas traže ulice po imenima svojih suboraca, još uvjek se rugaju sa svima nama koji smo htjeli svoju Domovinu, jer to nije domovina koju bi oni htjeli. Za njih i njihove istomišljenike nema imena ni spomena iz Domovinskog rata koji zaslužuje ulice ili trgove, a da ne govorimo o imenima gradova ili naselja. Eto takve treba podržati jer su još iako na izmaku godina podmladjeni svojim zadojenim sinovima, a nas su razjedinili ili bolje rečeno rascjepkali svojim politikanstvom i prefriganošću jer medju nama ima sitnih profiltera koji gledaju samo svoj interes. Žalosno je da se ponovno po školama vraćaju štiva iz povjesti drugog svjetskog rata, komunizma, titoizma "bratstva i jedinstva", Domovinskog rata nigdje. E pa takve treba podržati tu se treba pojaviti, obavezno ako može i slikati jer kako je naprijed navedeno to je "in". Kakve Udruge Domovinskog rata to nikome više ne služi poglavito ljudima na položaju, no tu mi nije jasno gdje smo mi učesnici Domovinskog rata. Zar se mi trebamo sramiti što smo radili za ovu državu u kojoj i danas živimo. Zar mi nemamo heroja Domovinskog rata, zar nas je sram odati počast pogoinulim kolegama, javiti se uplakanom roditelju, popričati utješiti ga sa par riječi da vidi da nije sam iako im nitko nemože nadoknaditi što su izgubili. Dali si ti bio u situaciji da je tvoja majka, supruga, djete danas moglo plakati za tobom i vidjeti tvoju sliku na ledenom kamenu sa ispisanim imenom. Da zamisli se dali je to moguće? Pa upitaj se dali bi se tko sjetio i žrtvovao da obilježi sa upaljenom svjećom spomen na tebe? Moguće da sam pretjerao sa svim ovim ali shvatite da sam jedan od onih koji ima emocije kao i moralne i ljudske obaveze koje ne želim nikome naturati na silu, ali ih želim potaknuti jer ljudi su skloni zaboravu. Moguće nekom drugom prilikom nastavim jer zbilja trebam odmora. (nisam mogao a da ovo ne napišem).