U tijeku peticije za referendum protiv izmjena Zakona o radu, mnogi su zaboravili na prava koja konstantno gube hrvatski branitelji Domovinskog rata.
U njihovom otvorenom pismu, u kojem se obraćaju predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću te predsjednici Vlade Jadranki Kosor, izražavaju svoje negodovanje zbog izgubljenih prava, konstantnog ignoriranja i optužbi da su financijski teret ove države.
Njihovo otvoreno pismo, u kojem kritiziraju mnoge odluke Vlade i Sabora, prenosimo vam u cjelosti:
Poštovani!
Svjedoci smo ekonomske gospododarske krize u kojoj se RH našla i večina građana je svjesna stanja u kakvom se nalazimo, no jesu li svi svjesni? Jesu li svi spremni podnijeti žrtvu? Svi recipročno? S odobravanjem je prihvaćena jednostrana odluka vlade i sabora o oduzimanju 10% mirovina braniteljima uz obrazloženje da se ušteđena sredstva preusmjeravaju u socijalno ugrožene kategorije! No svjesni smo da to neče biti tako utrošen novac ali to nije niti bitno trenutno! Bitna je činjenica da ni tada, ali niti pri ukidanju ili smanjivanju prava iz zakona o hrvatskim braniteljima nitko, ali baš nitko nije stao u zaštitu interesa hrvatskih branitelja! U javnosti smo od strane političara predstavljeni kao ogroman financijski teret državnog proračuna te smo time stekli nazive "povlašteni" i "paraziti"! Sindikati su tada šutjeli, kao i svaki drugi puta kada se ukidalo braniteljima! Seljaci su šutjeli također!
Iz pozadine smo pratili akciju sindikata i prikupljanje potpisa za referendum o ZOR. Djelomično možemo podržati njihova nastojanja da zaštite prava radnika! No što znači djelomično!? Ako su odricanja potrebna, onda ih je potrebno provesti kroz cijele strukture financiranja! Trenutno smo uvjereni da se ovom akcijom ne žele zaštiti radnička prava. Što zbog gospodarsko socijalnog stanja u državi što zbog slijeda akcije u kojoj se otkrila zakulisna politička igra s ciljem rušenja aktualne vladajuče strukture.
Mišljenja smo da je ponuđeni i dogovoreni prijedlog između sindikata državnih službenika i namještenika te vlade s druge strane trenutno najrealniji scenarij kojim bi trebali biti zadovoljni i ostali sindikati! Nadalje, što se seljaka tiće več je postalo posve normalno da na ulicu izađu sa par traktora te im se promptno ispune svi njihovi zahtjevi. Zar nam takvu poruku šaljete? Ili nas pozivate da počmemo raspisivati peticije za referendum?
Kada čete shvatiti da smo mi stvarali ovu državu i da bi Vama, ako ne obveza, tada bilo moralno da nas pitate na koji način dalje?
Klima koja se stvara u državi,daje nam naznaku da je u tijeku hajka na Hrvatske branitelje. Objava registra, sporazum o izručivanju sa Srbijom, rezanje naših krvavo stečenih mirovina, oduzimanje raznih prava stradalnicima DR-a, pokušaj izjednačavanja branitelja koji su stvarali RH sa onima koji su ratovali za stvaranje Jugoslavije.
Što je sljedeče?
Možda neka revizija nalik na onoj Pančićevoj? Hoče li opet branitelji ostavljati svoje proteze po stolovima ministarstava?
Hoćemo li sutra uopće dobiti mirovine, jer šutimo i bojimo se izjasniti da smo ipak "ugrožena" vrsta?
Nedopustivo je da su u ovo vrijeme krize iz Proračunske zalihe Državnog proračuna za 2010. godinu odobrena sredstva Hrvatskom restauratorskom zavodu, za obnovu spomenika u Srbu, u iznosu od 2.163.267,00 kuna! Koliko se u socijalnom programu odvaja za Rome, po principu samohranih majki i očeva, jer se ne žene, a Zakon ih zaobilazi u drugim domenama. Ispada da su naša djeca drugog reda. Koliko se odvaja za partizane? Ne one borce iz II svjetskog rata, već stečena prava u petom ili šestom pokolenju. Dok naši invalidi zbog birokracije moraju plačati cestarinu, za ovu Državu je puno i tri streljiva i Državna zastava, da se pokojni branitelj pokopa uz dužnu počast, što dolikuje svugdje u Svijetu. Jedino se mi sramimo i štedimo na smrti ljudi koji su stvarali ovu Državu. Zar Hrvatski branitelji MORAJU izaći na ulicu, kupovati benzin, ne znajući više kako podmiriti sve troškove, a prioritetno kako odgajati i školovati svoju djecu. Mladi smo otišli u nama Sveti Domovinski rat, naglo smo sazrijeli i ostarjeli, svakakve boleštine "lijepe" se za nas, naglo starimo i umiremo u zrelim godinama, a naša djeca ostaju bez hranitelja i mogućnosti neke sigurne egzistencije, te su opet degradirana u društvu, jer su im očevi i majke bili "ustaše", jer slušaju Thompsona, a ne Cecu i Lepu Brenu, jer ne mogu zaboraviti strahote rata i zločina što su počinili četnici. Naši branitelji se nevini zatvaraju, bez ikakovih dokaza.
Do kada gospodo i što je sljedeče? Voda je prešla preko grla, šutjeli smo, ali više ne, ni po koju cijenu, jer nismo više u pitanju samo mi već naše obitelji.
Predsjedništvo UHB 1990-1996 RH