Svi ostali ponovno nam pričaju priče i kroje po svome povjest za našu djecu, za naše profesore i učitelje koji će to preniositi istoj toj našoj djeci. Postavlja se pitanje da li postoji iti jedan učesnik Domovinskog rata koji se sjeća agresije, dali je itko sposoban prepričati kako je to bilo na terenu dok su većina ove gospode sjedila u toplim domovima u foteljama na sigurnu koliko toliko. Ponovno je zanemaren htrvatski branitelj, neznam u čijem interesu, neznam zbog čega se taji mjesto održavanja seminara, neznam zbog čega nisu pozvani makar pojedini branitelji iz tog vremena, zbog čega se sve to zavija u neprozirnu foliju. Ako je svrha samog seminara, seminarska putovanja, seminarska predavanja, posjete Dubrovnika pojedinaca, ili neznam što sve ne, a sve da bi naplatili svoja stručna gledišta na ono što se nekada dogodilo kroz Domovinski rat, na ovom našem tužnom jugu, bolje ne. Kako rekoh čast iznimkama, ali ovo nakon toliko godina šutnje zbilja je neshvatljivo ma gdje su oni koji su krvarili zar nitko među nama nezna progovoriti. Na ovom bih stao, ako netko i pročita te ima bilo kakav komentar trebao bi se oglasiti.

