Kolumna Stjepan Kušen

Prisjećajući se današnjega dana 15. 10. 1991. godine, u tada opkoljenom Cavtatu, htjeo bih se od srca zahvaliti kapetanu kočarice, gosparu Herendiji što je pomogao kolegi Josipu Bukviću i meni da se izvučemo iz napadnutog i okupiranog Cavtata. 

Naime, taj dan, nas četiri pripadnika Policijske Postaje Cavtat,  po zapovjedi načelnika PU Dubrovnik ostali smo u opkoljenom Cavtatu, iako je svakome bilo jasno kako će neprijatelj svaki čas napasti Cavtat, što se i dogodilo toga dana u ranim poslijepodnevnim satima. Bilo kakav otpor kontra oklopnih samohotki bez adekvatnog naoružanja je jednostavno nemoguć i ravno samoubojstvu, pa smo zamolili kapetana Herendiju da nagovori promatrače EU da nas prime na koču jer ih je taj brod morao vratiti u Dubrvovnik nakon što su ranije toga dana bili na pregovorima sa tzv. "JNA" kako se ispostavilo veoma neuspješno ako su pregovarali o primirju i prekidu vatre što nikada nismo saznali obzirom da nitko od naših predstavnika nije bio na tim pregovorima, što je bila velika rijetkost. 

Prilikom kretanja sa Zvekovice prema Cavtatu jasno smo čuli zvuk gusjenica oklopnih vozila a ubrzo su otvorili jaku vatru iz teških mitraljeza najprije po zvoniku od crkve Svetog Nikole a zatim i po većem dijelu rive. Tada su sa koče pobjegli mnogi-svi civili (krcata koča) koje , na zahtjev promatrača EU,  nismo uspjeli iskrcati jer nas jednostavno nisu slušali i inzistirali su na evakuaciji prema Dubrovniku. Nevjerojatnu sreću smo imali svi mi koji smo se nalazili na rivi što nitko nije ni okrznut od kiše metaka iz teških mitraljeza. 

Kolega Bukvić i ja smo se zaklonili iza palmi, dok su mještani pobjegli u obližnje kuće, a tri promatrača EU su zalegli i zaklonili se na koči kao i kapetan Herendija. 

Naime brod je trebao isploviti prije sat vremena ali su čekali četvrtog promatrača koji je išao u hotel Cavtat kako bi telefonom nazvao predstavnike tzv. "JNA" na zračnoj luci Dubrovnik i informira se o razlozima granatiranja Cavtata u vrijeme dok su vršili pregovore a o čemu smo ih mi upoznali. Ubrzo je gospodin Antun Kralj , tadašnji šef kriznog stožera Civilne zaštite Cavtat, dovezao četvrtog promatrača i panično meni kolegi Bukviću rekao da se moramo skloniti jer neprijateljska vojska ide prema rivi i nalazi se iza krivine oko pošte. 

Uvidjevši da se nalazimo u bezizlaznoj situaciji i da nam je jedina šansa uskočiti na koču i samo promatrači su na nagovor i inzistiranje kapetana Herendije popustili  i dozvolili da se ukrcamo uz inzistiranje da sakrijemo oružje i obučemo njihove bijele đempere koako ih posada broda tzv"JNA" ne bi kontrolirala u župskom zaljevu. 

Tako smo se kolega Josip Bukvić i ja u zadnji čas spasili od pogibije ili zarobljavanja. Na žalost te sreće nije bio naš kolega Miho Fjorović kojega su okupatori zarobili u blizini Policijske postaje Cavtat, dok se pričuvni kolega Mario Đurković uspio sakriti i nakon 20-tak dana na dasci za jedrenje doplivao do teritorija pod našom kontrolom. 

Još jedanput neizmjerno zahvaljujemo kapetanu Herendiji i četvorici promatrača EU, kojima nažalost nismo uspjeli doznati imena. O detaljnijim događanjima u dane prije okupacije Cavtata možda nekom drugom prigodom.

Stjepan Kušen.