Ratna stonska policijska postrojba

Udruga Dragovoljaca Redarstvenika – branitelja Stona 90/92

RATNA STONSKA POLICIJSKA POSTROJBA - RATNI PUT

Krajem 1990. godine i početkom 1991. godine pristupalo se dragovoljno u pričuvni sastav policije u Policijskoj postaji Ston kako bi što više lokalnog stanovništva dobilo oružje i bilo uključeno u organiziranu oružanu postrojbu na tom području. Isto tako dio ljudstva je mobiliziran u policijskoj postaji bilo i određen broj aktivnih pripadnika policije.

Prva mobilizacija i popunjavanje Policije u Stonu je bilo već 22. 10. 1990. godine odnosno 5 mjeseci nakon prvih višestranačkih izbora.

Tijekom siječnja 1991. godine mobilizirani pripadnici su pozvani u službu i to neposredno prije, za vrijeme i nakon 15. 01. 1991. godine kad se spremao vojni udar u bivšoj državi radi sprječavanja višestranačja, naoružavanja i mogućeg odcjepljenja tadašnjih republika. Tada potpisujemo i prve izjave koje su imale oznaku „Vojne tajne-strogo povjerljivo“ kojim se obvezujemo i pod cijenu vlastite pogibelji izvršavati dobivene zapovjedi u obrani Republike Hrvatske.

U tom razdoblju u nekoliko navrata smo bili pozivani u službu a od 28. lipnja 1991. godine cjelokupni pričuvni sastav je pozvan i bio neprekidno angažiran. Policija je imala posebne zadaće sukladno specifičnim političkim okolnostima u Republici Hrvatskoj posebno što se područje postaje nalazilo u geostrateški značajnom okruženju.

Policijske zadaće usmjerene na pripremu obrane od mogućih ratnih djelovanja intenzivirao se nakon otvorene agresije na pripadnike MUP-a širom Hrvatske.

Aktivni i pričuvni sastav policije kao i dragovoljci pri policiji dali su izniman doprinos u svim borbama na zapadno-dubrovačkom području, gdje aktivno sudjeluju u svim borbenim djelovanjima do oslobađanja u svibnju 1992. godine, a naša posebna i iznimna uloga u obrani je u vremenu od 01. 10. 1991. godine do 15. 01. 1992. godine .

Od tog 01. 10. 1991. godine do 15. 01. 1992. godine ključne točke obrane držale su i policijske snage, od kojih smo najponosniji na dvomjesečnu obranu Čepikuća do njihovog pada, a potom kad smo uspostavili prvu crtu obrane Zamaslina - brdo Zec, nakon čega obranu Stona kojeg smo u iznimno teškim uvjetima uspjeli obraniti i zaustaviti neprijateljski prodor i zauzimanje poluotoka Pelješca.

Dana 29.09.1991 godine u večernjim satima cjelokupni sastav policije pozvan je na hitno okupljanje u Ston. Obaviješteni smo da su neprijateljske snage pristigle u selo Ravno u BiH, da su topovnjače u pokretu preme Šipanu te da se očekuje napad na Čepikuće.

Te večeri zaposjeli smo položaje na Lisačkim rudinama a odmah ujutro 01. 10. 1991. godine prevezeni smo na područje između Čepikuća u RH i Trebimlje u BiH .

Dana 01. 10. 1991. godine istodobno je napadnuto cjelokupno dubrovačko područje iz više pravaca.

Tog 01. 10. 1991. godine jedno odjeljenje Ratne stonske policijske postrojbe od 16 branitelja s zapovjednikom Jozom Barovićem sudjeluje u prvoj sada već legendarnoj borbi na „ Čepikučima“. To naše odjeljenje je s desne strane ceste gledano prema Trebinji, a s lijeve strane ceste su pripadnici Daidžine ZNG. Nakon neprijateljskog pješadijskog prodora i bitke koja se tu odvijala kada je neprijatelj imao velike gubitke u ljudstvu uslijedio je u predvečernjim satima težak artiljerijski napad po našim položajima.

U tim predvečernjim satima pridužuju nam se i druga dva odjeljenja ratne policijske postrojbe koja su zauzela položaje istočno od nas.

Ratna stonska policijska postrojba drži tada neprekidno od 01. 10. 1991. do 08. 10. 1991. godine, sedam (7) dana položaje iznad Čepikuća prema Trebimlji i oko Čepikuća.

Tada je Zapovjednik ratne stonske policijske postrojbe Klemo Manenica, a zapovjednici vodova su Jozo Barović, Antun Franković i Vinko Franković.

Ratna stonska policijska postrojba tijekom listopada 1991 godine broji preko 150 pripadnika (aktivni i pričuvni sastav policije i dragovoljci pri policiji).

Tada, najznačajniju točku obrane Čepikuća branili smo i držali položaje svakodnevno i odolijevali žestokim napadima neprijateljskih snaga i to od 01. 10. 1991. godine do pada Čepikuća dana 24.11.1991 godine kada su naši pripadnici s ostalim braniteljima među zadnjima napustili položaje i povukle se u mjesto Topolo u dubrovačkom primorju.

U noći pada Čepikuća naši pripadnici se izvlače i pješice dolaze preko cijelog dubrovačkog primorja u Topolo. Putem ne srećemo nikog, tek u Topolom u jednoj kući ispod ceste zatičemo jednog od daidžinih zapovjednika s nekoliko branitelja.

Cijela linija bojišta od Čepikuća do Topolog to večer je napuštena i prazna.

Tu večer dobijamo zapovjed da zauzmemo i uspostavimo prvu liniju obrane na brežuljku ismeđu Stupe i Topolog gdje ostajemo cijelu noć do sutradan kada se iz pravca Topolog pojavila kolona vozila za koju smo kasnije saznali da je aktulani zapovjednik tog bojišta dao ostavku i napustio to područje.

U popodnevnim satima okupljeni smo u Štedrici ispred jedne kuće gdje nam se obratio novi zapovjednik bojišta Petar Šimac i rekao nam da kako je linija obrane probijena, da su postojbe napustile bojišnicu da hitno moramo uspostavilti nove linije obrane i konsolidirati obrane te nam je dana zapovjed da uspostavimo liniju obrane Zamaslina-brdo Zec odnosno liniju obrane Stona, a što smo i učinili.

Prije pada Čepikuća i to krajem listopada 1991 godine iz policijskih snaga General Daidža izdvojio je posebnu skupina branitelja za izvršenje specijalnih borebnih zadaća na čelu s zapovjednikom Antunom Frankovićem.

Osim njega u toj skupini bili su još: Antun Franković, Tonći Radibratović, pok. Ivo Miljević, Pero Šimunović, Mišo Bigunac, Pavo Čerjan, Damir Slade, Mišo Franušić, Matko Milić Kalafatović, Zdravko Grbavac i Ivica Mojaš (koji su ujedno i dio od 20-ak branitelja ratne stonske policijske postojbe koja je ostala u Stonu 5. i 6. 12. 1991 godine kada je Ston bio napušten).

Zapovjednik ove specijalne policijske postojbe dobivao je posebne borbene zadaće izravno od Zapovjedništva južnog bojišta. Ova postojba pored specijalnih zadaća bila je dio ukupnih policijskih snaga na borbenim zadaćama obrane zaapdnodubrovačkog područja i posebno obrane Čepikuća i Stona .

Nakon pada Čepikuća i okupacije zapadno dubrovačkog primorja neprijateljske snage su došle nadomak Stona, gdje su imali plan okupacijom Stona prodrijeti na Pelješac čime bi strateški zaokružili i omogućili lakši prodor u dolinu Neretve. Ratna policijska postrojba je uspostavila prvu liniju obrane Stona na pozicijama Zamaslina-Konštari, a kasnije Zamaslina – brdo Zec.

Krajem studenog 1991 godine izgubili smo Konštare da bi iduće jutro naši pripadnici sa pukovnikom Bošnjakom ponovo vratili Konštare i brdo Zec. Međutim, idućih dana Konštari su ponovno izgubljeni a Zec je više puta prelazio iz naših u neprijateljske ruke.

Krajem studenog 1991 godine donesena je odluka o evakuaciji civilnog stanovništva iz Stona koje je autobusima prevezeno u Orebić i Korčulu.

Dana 01.12.1991 godine Zapovjednik bojišta Petar Šimac donosi pisanu zapovjed o formiranju policijskih snaga za presudnu obranu Stona.Za zapovjednika se imenuje Antun Franković a za njegovog zamjenika Vedran Antunica, a Klema Manenicu za zapovjednika ljudstva koje će pružati osiguranja.Tog dana ima nas 90 priapdnika policjjskih snaga raspoređenih na liniji Zamaslina-Zec.

Dana 03. 12. 1991. godine zbog nadmoćnosti neprijateljskih snaga koje su uz snažnu potporu artiljerijskih, zračnih snaga i tenkova natjerali su nas da se povučemo iz Zamasline i Zeca na same prilaze Stonu tako da su oni zauzeli Zamaslinu te se opasno približile Stonu na svega 2 km udaljenosti. Prilikom prodora starim putem Doli-Ston na kojem su postavljene protutenkovske mine, tenkovska kolona je naletjela na njih tako da je tada zaustavljen tenkovski prodor dublje na naše područje prema Stonu.

Već od pada Čepikuća 24.11.1991 godine vladala je opća neorganiziranost, prisutne postrojbe s drugih područja su napustile ovo područje tako da je na dane najvećih napada na Ston a posebno 05. i 06. 12. 1991. godine u Stonu uz policijske snage ostao vrlo mali broj pripadnika nepolicijskih snaga. Tih dana policija je preuzela punu odgovornost za stanje na bojišnici te je organizirala i konsolidirala obranu na prilazima Stonu.

Tog 05.12.1991 godine započeo je opći napad na naše položaje na prilazima Stona kada je poginuo i naš suborac policajac Ljubomir Todorovski zajedno s Miodragom Perkušićem dok su na prilazima Stonu trebali postavljati protutenkovske mine.

Ovaj najsnažniji neprijateljski napad koji je potrajao i 06.12.1991 godine smo izdržali i uspješno obranili Ston te smo idučih dana svakodnevno bili izloženi minobacačkoj i drugoj artiljerijskoj vatri jer od neprijateljskih snaga djelilo nas je samo jedno brdo odnosno oni su bili udaljeni svega 2 km od nas.

Ti sada povijesni dani ostali su trajno zabilježeni kod nas branitelja i datum 05. 12. 1991. godine uzet je kao dan naše Udruge kao vječan spomen na teške trenutke i hrabrost malobrojnih branitelja koji su svojom nesebičnom borbom obranili Ston.

Iako je Vlada republike Hrvatske još 13. 11. 1991. godine donijela odluku da se pričuvni sastav policije i dragovoljci pri policiji stave, predaju Hrvatskoj vojsci ta odluka Vlade zbog malobrojnosti HV-a nije provedena na Stonskom ratištu. Tek je 19. 12. 1991. godine zapovjednik HV-a za Ston Ante Bilić izdao zapovijed da se ta odluka provede i na stonskom bojištu.

Međutim kako je na badnji dan bio također žestoki napad na naše položaje oko Stona, postrojbe koje su držale položaj Vresovica i položaj ispod Zeca su napustile položaje tako da je prilaz Stonu s istočne strane ostao prazan i napušten. Opet smo angažirani i zauzeli te položaje 24. 12. 1991. godine i držali ih do 29. 12. 1991. godine kada smo ih predali pripadnicima HV-a.

Nakon 15. 01. 1992 godine policijska postrojba prepušta prve položaje tada ustrojenim i organiziranim postrojbama HV-a s našeg područja, a djeluju u tim okolnostima u obavljanju ratnih zadaća i dalje na udaljenosti 2 km od neprijateljskih snaga.

U svibnju 1992 godine pri prodoru snaga Hrvatske vojske policijske snage se priključuju i ulaze 19. 05. 1992. godine u mjesto Zamaslinu koja je već bila napuštena od neprijateljskih snaga, a nakon čega se napreduje prema Slanom .

„Mnoge su postrojbe dolazile i odlazile sa stonskog ratišta a samo jedna je bila stalno, svakog dana, minute i sekunde, a to je ratna stonska policijska postrojba“.

Kroz policijsku postrojbu prošlo je preko 150 pripadnika s kraćim ili dužim vremenom pripadnosti postrojbi a niže navodimo samo članove naše Udruge pripadnika ratne policijske postojbe:

- Antun Franković, Klemo Malenica, Zoran Vodopija, Damir Slade, Tonći Radibratović, Pero Šimunović, Niko Škrabo, Dobroslav Lovrić, Ivica Jurić, Niko Tomić, Baldo Rozić, Veseljko Mrčavić, Mato Roko, Ante Prlaguzić, Jozo Perić, Mišo Bigunac, Pavo Čerjan, Davor Varezić, Baldo Pavić, Ivica Peković, Petar Kvestić, Jožef Berkeš, Ivica Cetinić, Davor Lopin, Mišo Franušić, Ivo Vukas, Mario Franušić,Luko, Ledinić,Jure, Udženija, Boris Rakiđija-Velagić, Zdravko Grbavac, Ante Andrović, Ivo Vlahušić, Matko Kalafatović Milić, Ivica Leho, Zoran Primorac, Jocko Božović, Pavlimir Jejić, Ante Hladilo, Ivan Perić, Anto Kušić i Ivo Miljević.

Uloga policijske postrojbe Policijske postaje Ston je iznimna u obrani zapadnodubrovačkog područja, jer smo dali svoj izniman doprinos u svim borbama od Čepikuća do Stona, svakodnevno izlažući se pogibelji s ciljem stvaranja i očuvanja samostalne i suverene Hrvatske.

Ratni put sačinio:

Predsjednik udruge : Antun Franković

Za pregledavanje "kliknite" na sličicu. Arhivska građa je u .pdf formatu pa trebate imati instaliran program Adobe Reader koji možete besplatno preuzeti ovdje

Proglas svim jedinicama odnosno postrojbama HV na području južne Dalmacije (1991. godina)